| |
U
vegetaciji primorskih padina Parka prirode Biokovo ističu se neke
endemične biljne zajednice koje ćemo posebno izdvojiti prema TRINAJSTIĆ
(1987, 2000).
As. Campanulo – Moltkietum petraeae H-ić. 1963 na planini
Biokovo zauzima veliki prostor, prvenstveno u primorskom, ali i
u zagorskom dijelu, a širi se i na okolna područja (Šibenik). Samo
mjestimično kao npr. kod Živogošća spušta se ta zajednica do same
razine mora. Najvažnija, obilno zastupljena i potpuno stalna karakteristična
vrsta ove endemične zajednice pukotina stijena ističe se modro lasinje
– Moltkea petraea (Tratt.) Griseb.,
Moltkia petraea (Tratt.) Griseb.-modro lasinje
kojoj
se pridružuje vrsta Portenschlagiella ramosissima (Port.)
Tutin (divlji koromač). Horvatić (1963) kao karakterističnu za asocijaciju
navodi i vrstu Campanula portenschlagiana Schult. (Portenšlagova
zvončika), ali tu vrstu nalazimo samo u biokovskom dijelu areala
asocijacije, tj. u onom dijelu areala as. Campanulo – Moltkietum
u kojem se on poklapa s dijelom areala vrste Campanula portenschlagiana
Schult., (usp. Ovašen-Eberhardt i Trinajstić 1987).
As. Inulo – Centaureetum cuspidatae Trinajstić 1980 stenoendemična
zajednica vegetacije stjenjača, u čijem sastavu se razvija biokovska,
stenoendemična vrsta Centaurea cuspidata Vis. (crvenkasta zečina)
zauzima vrletne, okomite, više stotina metara visoke stijene južnog
dijela Biokova iznad Podgore i povrh ceste Makarska – Kozica.
As. Drypi – Linarietum simplicis H-ić. Et Domac 1957.
U podnožju strmih i okomitih stijena primorske padine razvijena
su brojna točila (sipari) koja predstavljaju karakterističnu geomorfološku
tvorevinu karbonatnih planina. Na njima dolazi ova endemična zajednica
točilarki. Na temelju florističkih i fitocenoloških istraživanja
Domac (1957) ustanovio je da biokovska točila obrašćuje posebna
biljna zajednica – as. Drypi – Linarietum simplicis, a
kao karakteristične vrste asocijacije istaknuo je vrste Linaria
simplex (Willd.) DC. (kao L. parviflora (Jacq.) Hal.), Sedum
glaucum W. K. i Hieracium waldsteinii Tausch. (= H. lanatum
W. Et K.) var. biokovënse Deg. Et Zahn.
As. Festuco – Koelerietum splendentis H-ić. 1963.
To je jedna od najmarkantnijih zajednica kamenjarskih pašnjaka submediteranske
vegetacijske zone istočnojadranskog primorja. Nastaje degradacijom
šuma medunca i bjelograba (as. Querco – Carpinetum orientalis)
na ravnim ili blago valovitim terenima s dobro razvijenim skeltnim
tlom, površini koju pokriva sitno izlomljeno kamenje isprano od
kiše. Ova asocijacija na biokovskom području zauzima razmjerno male
površine, a najtipičnije sastojine otkrivene su na podlozi kvartarnih
breča iznad zaseoka Baškovići (Veliko Brdo) (Trinajstić 1981).
As. Junipero – Pinetum dalmaticae Domac (1962) 1965.
Na nadmorskoj visini od oko 800 do 1 500 m sjeverozapadnih primorskih
padina Biokova dolazi ova endemična zajednica. Njena karakteristična
vrsta je dalmatinski crni bor – Pinus nigra Arnold ssp.
dalmatica (Vis.) Franco. Dolazi na predjelima Borovac,
Bukovac, Borovik i Nevistina Stina gdje raste pojedinačno i u manjim
skupinama, najviše na nepristupačnim mjestima vršnih i prema zapadu
isturenim grebenima. Navedena područja su izdvojena u kategoriju
rezervata šumske vegetacije. Smatra se da su ove šume na Biokovu
reliktnog karaktera. Međutim za ove šume crnog bora pretplaninskog
pojasa Biokova javlja se problem njihove sintaksonomske pripadnosti
, a za njegovo rješavanje potrebna su daljnja istraživanja kako
navodi Trinajstić.
|
|
